Kao zreo i već profiliran pisac javio se Slobodan Novak 1954. godine kratkim romanom "Izgubljeni zavičaj". Dočekan s priznanjem, taj je lirski tekst doživljen kao pastorala, vjerojatno zato što je odudarao od okolnog pisanja koje je pretežno bilo vjerno ratnoj, odnosno "obnovidbenoj" tematici.Već u svom prvijencu Novak je, osim kvalitete ispod koje se više nije spuštao, postavio i svoju ključnu, arhetipsku relaciju; otok-kopno, zavičaj-široki svijet, podvrgavajući ritam pripovjedanja cikličkoj izmjeni godišnjih doba, glavnoj zakonitosti svake Arkadije. Već tada otkrio je Novak onaj pravi ključ svog pripovjedanja: bolnu ironiju koja je temelj njegovoj viziji svijeta. Njegovo pisanje je autobiografsko u dubljem smislu. Sudbinski doživljaj njegove mladosti je ratna, vergilijanska plovidba "s Otoka tajom noću na kopno, u šutljive i nepoznate uvale"; u mrgodne, okrutne, širom raskriljene zagrljaje Povijesti. U svome vremenu i u svome kontekstu, Izgubljeni zavičaj, i kao sintagma i kao tip kazivanja, imao je značenje apsolutne novine ...

Ivo Frangeš
(iz POVIJESTI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI)

Autor: Slobodan Novak
Uvez: tvrdi
Stranice: 96
Godina izdanja: 1990.
ISBN: 86-343-0624-0
Format: 13 x 20 cm